Gosti 29. Galovićeve jeseni
Krešimir Bagić rođen je 1962. u Gradištu. Pjesnik, stilističar i kritičar. Uređivao je emisije o književnosti na Trećem programu Hrvatskog radija (1990. – 1995.), predavao hrvatski jezik i književnost na Sorboni (1996. – 1999.) te bio voditelj Zagrebačke slavističke škole (2005. – 2009.). Profesor je stilistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i urednik portala stilistika.org. Pjesme i stručni tekstovi prevođeni su mu na dvadesetak jezika. Objavio je zbirke pjesama Svako je slovo kurva (s B. Gregorićem, 1988.; nagrada Goran za mlade pjesnike, 1988.), Između dva snažna dima (1989.), Krošnja (1994.), Bršljan (1996.), Jezik za svaku udaljenost (2001.), Le palmier se balance (Pariz, 2003.), U polutami predgrađa (2006.), Trebalo bi srušiti zidove (2011.; nagrada Dobriša Cesarić; nagrada Duhovno hrašće, 2011.), Plaši li te moja boja (2013.), Tko baca mrvice kruha dok hoda šumom / Qui sème des miettes de pain en traversant les bois (Rennes, 2016.) i Ponornice (Zagreb, 2021.; nagrada Zvonko Milković, 2021.; nagrada Tin Ujević, 2022.) i više stručnih knjiga.
Fotografija: https://www.info.hazu.hr/clanovi/bagic-kresimir/
Tekst: https://elektronickeknjige.com/autor/bagic-kresimir/
Branimir Farkaš rođen je 16. 5. 1970. g u Zagrebu gdje živi i radi. Nakon diplome na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, završio je Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova RH i studirao filmsku i TV režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 1989 radi na Hrvatskoj radio televiziji gdje je radio za vrijeme Domovinskog rata, a nakon toga bio glavni vanjskopolitički izvjestitelj, urednik i voditelj TV Dnevnika te vanjskopolitički komentator. Autor je 4 dokumentarna filma, više tisuća reportaža, od kojih više od 700 iz 50-ak država svijeta. Više od 20 godina pratio je povijesna suđenja Haškoga suda. Intervjuirao je vodeće domaće i strane državnike. Četiri je godine proveo u diplomaciji na mandatu u Indiji od 2001. – 2004. Autor je tri drame, od kojih se “Iskrica” od 2019 izvodi s uspjehom diljem Hrvatske. Sa sinom Rokom svira i pjeva u autorskoj rock skupini “Nasljednici” koja održava redovite koncerte u Zagrebu, te je izdala nekoliko singlova za Croatia Records. Branimir Farkaš je poznati novinar, bivši diplomat, književnik, izvođeni dramski pisac i glazbenik. Član je Hrvatskog novinarskog društva, Društva hrvatskih skladatelja i Društva hrvatskih književnika. Oženjen je i otac troje djece, od kojih je najstarija kći preminula 2017. u 21. godini.
Izvor: http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/branimir-farkas
Zlatko Krilić (Osijek, 1955.) hrvatski je književnik, urednik i scenarist. Završio je Pedagošku akademiju u Zagrebu. Objavljuje djela za djecu i mladež – romane (Čudnovata istina, 1980.; Zabranjena vrata, 1985.; Zagonetno pismo, 1987.; Krik, 2001.), novele (Prvi sudar, 1979.; Početak plovidbe, 1982.; Veliki zavodnik, 1984.; Pripovijetke, 1997.; Šaljive priče i priče bez šale, 2001.) i igrokaze (Kazalište lutaka i drugi igrokazi, 1989.; Krilate lutke, 1994.). Inovirao je suvremenu hrvatsku prozu za djecu uvodeći teme bolesti i smrti, a dječju perspektivu svijeta dogradio je elementima ironije i fantastike. Objavio je i roman Živi pijesak (1987.), pisan u epistolarnoj formi, te zbirku priča Portret Che Guevare (2019.). Režirao je više lutkarskih predstava prema vlastitim tekstovima. Piše i televizijske scenarije (adaptacija vlastitog kriminalističkog romana za djecu Zagonetno pismo u trodijelnu TV seriju u režiji Marija Fanellija, 1990.; TV film Generalov carski osmijeh, 2002.). Aktualni je predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Zoran Maljković, pravnik i profesor hrvatskog jezika, već više desetljeća uređuje hrvatske i strane knjige (Mozaik knjiga, Egmont, danas Petrine knjige). Uz to, više od 15 godina piše priče za djecu te ih objavljuje u dječjim časopisima. Objavio je slikovnice Ured za izgubljene stvari, Zašto ne volim proljeće, Moj tata zeko, Kako je Fran dobio psa i druge.
Vlado Martek, hrvatski slikar i pjesnik (Zagreb, 10. V. 1951). Diplomirao književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Samouki likovni umjetnik. Kao pripadnik Grupe šestorice autora, u duhu urbanog intervencionizma od 1974. radio umjetničke akcije u Zagrebu, a potom pisao anonimne zidne poruke (Čitajte Kamova, 1981; Umjetnost nema alternative, 1986). Autor izložaba, instalacija, agitacija, grafita, crteža, grafika, slika i kolaža naglašene autorefleksivnosti i tekstualizma.
Tekst: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69240
Foto: http://www.msu-istre.hr
Andrija Škare je rođen je 1981. u Zagrebu. Diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Više od deset godina radio kao novinar, scenarist, urednik i voditelj na Hrvatskoj televiziji. Surađivao je ili surađuje sa svim važnijim hrvatskim novinama i časopisima, redovito se pojavljivao u nizu tiskanih i elektroničkih medija. Kratke proze objavljuje redovito od 2003., radovi su mu prisutni u brojnim književnim časopisima u zemlji i regiji. Jedan je od osnivača književnog pokreta eventualizam pa je, kao i ostali eventualisti, s četiri priče zastupljen u zborniku eventualizma Nagni se kroz prozor (Celeber, Zagreb, 2006.). Od samostalnih knjiga objavio je: S više mlijeka, molim, 2008., Život svijeta koji će doći, 2014., Slušaj me, 2016., Društvene igre, 2017., Dva prsta iznad gležnja, 2020. U Zagrebu, novom i starom, živi, radi i sve ostalo.
Tomislav Šovagović rođen je u Šibeniku, 16. prosinca 1976. godine. Sin Josipa i Jadranke, Evin brat, Josipov i Katarinin ujak, diplomirani novinar i teolog. Autor je pet knjiga, a prvijenac, zbirka priča „Rudnik čvaraka“ (Mozaik knjiga, 2012.), nagrađena je nagradom „Ivan i Josip Kozarac“ za knjigu godine 2012. u Vinkovcima. Objavio je i zbirke priča „Cesta knezova bribirskih“, „Ispod skala“, „Latifundija“, “Rudnik čvaraka 2”, “Spremište Trešnjevka” i druge te roman „Mangan“. Dobitnik tridesetak nagrada za poeziju, prozu i novinarstvo. Živi i radi u Zagrebu.
Izvor: http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/tomislav-sovagovic
Goran Tribuson rođen je 6. kolovoza 1948. u Bjelovaru, živi i radi u Zagrebu. Prvu knjigu kratkih priča Zavjera kartografa objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki (Praška smrt, Raj za pse, Spavaća kola, Klasici na ekranu, Zvijezda kabarea), kao i izabrane priče Osmi okular. Jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja (Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas Frido Štern, Ruski rulet, Polagana predaja, Legija stranaca, Zavirivanje, Uzvratni susret, Made in USA, Povijest pornografije, Siva zona, Potonulo groblje, Dublja strana zaljeva, Sanatorij, Noćna smjena, Bijesne lisice, Ne dao Bog većeg zla, Gorka čokolada, Susjed u nevolji, Propali kongres, Sestrica s jezera, Otac od bronce, Vilinska priča), kao i autobiografsku tetralogiju – Rani dani, Trava i korov, Mrtva priroda i Vrijeme ljubavi. Nakladnička kuća Mozaik knjiga objavila je i njegova izabrana djela u deset knjiga.
Izvor: https://mozaik-knjiga.hr
Tomislav Zagoda rođen je 1970. u Zagrebu. Diplomirao je 1995. slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Gjure Sedera, nakon čega je studirao religijsku kulturu i filozofiju. Doktorirao je iz područja filologije 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao urednik u nakladničkoj kući Znanje, a danas je urednik u vlastitoj izdavačkoj kući Opus Gradna. Objavio je zbirku humoreski Neka bude kaos (2002.), romane za djecu Balada o Buginim gaćicama (2004., Nagrada Grigor Vitez) i nastavak Krizni put Gustava S. (2016.), zbirku poezije Dora Novak: liker-poezija za mlade (2018.) i roman za mlade Škola na rubu pameti (2020., Nagrada Anto Gardaš). Pod pseudonimom Bartol Fuchs objavio je krimiće Žabarska noć (2016.) i Zelena tinta (2018.), kao i roman za odrasle Ernestove djevice (2018.). Bavi se i prevođenjem (Julian Barnes, Daniel Silva itd.).
Izvor: http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/tomislav-zagoda
