Gosti

GOSTI 24. GALOVIĆEVE JESENI 2017. GODINE

semolic

Peter Semolič (Ljubljana, 1967.) studirao je lingvistiku i sociologiju kulture na Sveučilištu u Ljubljani. Objavio je 13 pjesničkih zbirki: Tamariša (1991), Bizantinske rože (1994), Hiša iz besed (1996), Krogi na vodi (2000), Vprašanja o poti (2001), Meja (2002), Barjanski ognji (2004), Prostor zate (2006), Vožnja okrog sonca (2008), Rimska cesta (2009), Pesmi in pisma (2009), Noč sredi dneva (2012) in Druga obala (2015). Dobitnik je više nagrada, između kojih i Jenkove nagrade, Nagrade Prešernovega sklada i međunarodne nagrade Kristal Vilenice (1998.) osim poezije piše i drame, eseje i knjige za djecu. Prevodi s engleskog, francuskog, srpskog i hrvatskog. Suosnivač je i jedan od urednika prvog slovenskog internetskog portala za poeziju Poiesis (www.poiesis.si).

 

 

resicki

Delimir Rešicki (1960., Osijek)  završio je studij kroatistike na tada Pedagoškome, danas Filozofskome fakultetu u istome gradu. Poeziju, prozu, književnu kritiku i medijsku publicistiku i esejistiku počeo objavljivati početkom osamdesetih godina u svim važnijim hrvatskim časopisnim i inim glasilima. Prevođen je na brojne jezike – njemački, engleski, talijanski, francuski, švedski, španjolski, mađarski, poljski, slovački, ruski, bugarski, makedonski i slovenski, između inih i u časopisima Akzente i Manuskripte. Godine 2008. s Alidom Bremer, Ivanom Sajko i Edom Popovićem pisao blog Kroatisches Quartett za njemačku arte.tv. Sudjelovao je u mnogim internacionalnim multimedijskim projektima. Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen u pedesetak antologija, pregleda i panorama suvremene hrvatske poezije, proze i esejistike, kao i antologijama i pregledima europskoga i svjetskoga pjesništva. Od 2010. bavi se fotografijom. U okviru naklade Fraktura uređuje pjesničku biblioteku Fraktali. Kada živi, čini to na biciklu, u Baranji, u selima i pustarama oko Kopačkog rita i dalje, ne puno dalje… Zato svojim najvećim životnim uspjehom drži pobjedu u poznavanju paprike i degustacije izuzetno ljutih vrsta na Paprikafestu u selu Lug, 2016. godine. Dobitnik je nagrada: Sedam sekretara SKOJ-a (1987.), Duhovno hrašće (1997., 2005., 2015.), Povelja uspješnosti Julije Benešić (1998.), Kiklop (2005.), Godišnja nagrada Vladimir Nazor (2006., 2015.), Hubert Burda Preis (2008.), Goranov vijenac (2011.), Nagrada Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine (2013.), Plaketa sv. Kvirina (2015.) i Maslinov vijenac (2016.).

van meel

Kees van Meel  je donedavno bio pjesnik grada Brede. Od 2008. do 2012. godine pisao je pjesničke komentare o svome rodnom gradu i svijetu. U njemu je, u suradnji s glazbenicima, plesačima i vizualnim umjetnicima, čitao svoju ozbiljnu i manje ozbiljnu poeziju na pozornicama. Predstavljao se po Nizozemskoj. Do sada je objavio sedam pjesničkih zbirki i jedan CD koji je rezultat suradnje s glazbenicom, pjevačicom i skladateljicom Deborah Jacobs. Osim toga, pjesme su mu objavljene u raznim antologijama. Godine 1980. Diplomirao je nizozemsku teatrologiju sedamnaestog stoljeća na Sveučilištu u  Amsterdamu. Bio je dramaturg u kazalištima u Bredi i pisao kazališne i kritike o poeziji. Za  lokalni radio van Meel je priređivao programe o umjetnosti i kulturi te snimao kratke dokumentarne filmove o umjetnicima. Za „Nizozemski nacionalni časopis“ pisao je članke o istaknutim autorima i njihovim djelima. Preko svoje poezije uključen je u mnoge projekte vizualnih umjetnika. Od 2014. godine piše za rumunjski časopis „Orizont Literar Contemporan“ (OLC) koji uređuje književnik Daniel Dragomirescu. U biblioteci toga časopisa objavio je trojezičnu knjigu pjesama (nizozemski, engleski, rumunjski). Njegovu je poeziju na hrvatski prevela Željka Lovrenčić. Objavljena je 2016. u časopisu Kolo i u Hrvatskome slovu.

gjerek

Maja Kušenić Gjerek (Koprivnica, 1961) diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica je Društva hrvatskih književnika (DHK) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) od 1990. Bila je dopredsjednica Društva hrvatskih književnika. Autorica je dvadeset i sedam knjiga, a roman “Bijeli dimnjačar” nagrađen je 1999. godine u Italiji Zlatnom medaljom za književnost, međunarodnom nagradom zemalja Alpe-Jadran. Odlikovana je za književni rad odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, dobitnica  Medalje Grada Koprivnice za osobiti doprinos na području književnosti i kulturnoj promidžbi Grada Koprivnice. Djela su joj prevedena na više jezika i uvrštena u domaće i strane antologije poezije i proze. Zastupljena je u čitankama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i lektirnim izborima za osnovne i srednje škole.  Pjesme i tekstovi prevođeni su joj na engleski, talijanski, španjolski, poljski, ruski, rumunjski, francuski, katalonski, makedonski, mađarski, bugarski i druge svjetske jezike. Više godina vodila je tečajeve kreativnog pisanja.

 

hocevar

Andrej Hočevar (1980.) je pisac i urednik. Objavio je pet pjesničkih zbirki i zbirku kratkih priča Dvojna napaka. Urednik je edicije Prišleki u izdavačkoj kući LUD Literatura i odgovorni urednik web časopisa ludliteratura.si.

 

 

 

 

 

primorac

Branka Primorac, novinarka i književnica rođena u Zagrebu, školovana u rodnom gradu, završila Fakultet političkih znanosti i Novinarsku školu. Radni vijek provela kao urednica i novinarka Večernjeg lista, mentorica u školi Novigradsko proljeće, mentorica  LiDraNa. Piše za djecu i odrasle, romane, kratke priče te radioigre. Dobitnica više nagrada, kratke priče uvrštene su joj u zbirke. Udata, majka dvoje djece, iz hobija bavi se fotografijom, članica DHK i Društva prvih pisaca kao i HND-a.  Najpoznatije djelo objavljeno u petnaestak tisuća primjeraka jest lektirni roman „Maturalac“ za koji je 1993. dobila Nagradu Mato Lovrak kao i za najnoviji naslov, roman za mladež, „Moj brat živi u kompjutoru“ objavljen 2016. Istoj knjizi pripala je i nagrada SFERA.  Knjiga „Zvonka Zmaj i Tri kavalira (2012), osim dobivene Nagrade Anto Gardaš uvrštena je na Časnu listu IBBY-ja 2014. godine.  Tako se autorici ispunila želja iz mladosti da vidi Meksiko.

 

 

gavura

Jan Gavura (1975.) je slovački pjesnik, prevoditelj, sveučilišni predavač te urednik časopisa I knjiga. Područje njegovog  znanstvenog rada je književnost 20. stoljeća.  Objavio je tri knjige poezije. Za knjigu Pálenie včiel dobio je nagradu Ivan Krasko za najbolji prvijenac. U sljedećih nekoliko godina objavio je knjige Každým ránom si i Besa, za koju je dobio nagradu Književnog fonda. Pjesme su mu objavljene u brojnim antologijama i časopisima te prevedene na engleski, španjolski, francuski, njemački, poljski, slovenski, mađarski, makedonski i japanski. Preveo je mnoga djela engleske, američke i irske književnosti (C. A. Duffy, M. Sweeney, R. Welch, C. McCarthy…). Voditelj je udruženja FACE (Focused on Alternative Culture and Education) i urednik časopisa Vertigo.

 

 

fiser

Ernest Fišer (Zagreb, 1943.) je pjesnik, književni i likovni kritičar, esejist, publicist i urednik. Na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu završio je studij likovnih umjetnosti, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je jugoslavenske književnosti i jezike (danas studij kroatistike) te studij filozofije, a na poslijediplomskom doktorskom studiju Pedagoškog fakulteta u Osijeku (danas Filozofski fakultet) potvrdio je magisterij znanosti. Do danas je objavio pjesničke zbirke Nagrizeni anđeo (1965), Drugi silazak (1968), Ishodišta (1972), Sjeverozapad (1981), Majstori zebnje (1982), Otisci (1989) i Pohvala tihom slogu (2003) te zbirke kajkavskih pjesama Morje zvun sebe (1978) i Macneth na fajruntu (2013). Objavio je i knjigu eseja i kritika Dekantacija kajkaviana (1981). Iz područja likovnih umjetnosti objavio je knjige Barokni iluzionizam Ivana Rangera (1977) i Slavko Stolnik (1985), a napisao je i monografiju Varaždinske barokne večeri (1995) te spomen-knjigu Novinstvo Varaždina (1995). Uređivao je časopise Gesta (1978-1988) i Kaj (1991-1993),  a danas je glavni urednik časopisa Kolo.

 

 

matasovic

Siniša Matasović (Sisak, 1980.) gdje i živi. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i zagrebačke pjesničke tribine Jutro poezije. U sisačkom ogranku Matice hrvatske aktivan je kao član Predsjedništva ogranka i kao član uredništva časopisa Riječi. U prostoru ogranka moderira i vodi poetska okupljanja poznata pod nazivom Stihovnica Siska. Svoju prvu zbirku poezije Sisak se uspješno pretvara da spava objavio je 2015. godine, a roman Nećak 2016. Zapaženi je akter hrvatske slam  poetske scene. Na prvom službenom prvenstvu države u slamu održanom u lipnju 2015. godine postao je viceprvak Hrvatske.

 

 

 

sovagovic

Tomislav Šovagović (Šibenik, 1976.) sin je Slavonca iz Ladimirevaca Josipa i Dalmatinke iz Pakova Sela Jadranke, Evin brat, Josipov i Katarinin ujak. Diplomirao je žurnalistiku na Hrvatskim studijima, a završio je i „malu teologiju“ na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu. Radi u Glasu Koncila kao novinar i izvršni urednik mjesečnoga magazina „Prilika“. Objavio je roman „Mangan“ i zbirke priča „Rudnik čvaraka“, „Cesta knezova Bribirskih“ i „Ispod skala“. Dobitnik je 25 nagrada za prozu i poeziju. Živi u zagrebačkom naselju Rudešu s rock pločama, knjigama bez roka, uvelim ružmarinom i neuvelim kaktusom.

 

 

 

GOSTI 23. GALOVIĆEVE JESENI 2016. GODINE

 

Bashir Sakhawarz nagrađivani je afganistanski pjesnik, romanopisac i kratkopričaš.  Živio je u Europi, Aziji, Africi i Centralnoj Americi gdje je radio za brojne međunarodne organizacije kao što su Ujedinjeni  narodi, Europska unija, Azijsku razvojnu banku, Crveni križ i za brojne udruge civilnog društva. Objavio je niz knjiga zbirku poezije The night Stories (1978.) za koju je dobio nagradu Afganistanskog društva književnika za poeziju. Na perzijskom je objavio i zbirke poezije in loneliness cocoon i Eastern Chlorophyll , kao i pet knjiga koje se bave poviješću, književnošću i kulturom Indije i Afganistana.  Na engleskom je objavio:  Proceeding of the Ninth Conference of the European Society for Central Asia, (Cambridge Scholars Publishing, 2010.), Images of Afghanistan (Oxford University Press, 2010.) i   Language for a New Century, (W.W.Norton & Company, 2008.)

Djela su mu prevedena na poljski, talijanski, švedski, japanski i arapski.

Trenutno s obitelji živi u Ženevi.

Drago Štambuk rođen je 20. rujna 1950. u Selcima na otoku Braču. Završio je medicinski fakultet u Zagrebu.  Specijalizirao je internu medicinu i gastroenterologiju na Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu, zatim hepatologiju, a od 1983. u londonskim se bolnicama (The Royal Free Hospital, St. Stephen’s Hospital, Kobler Center, St. Bartholomew’s Hospital) bavio znanstvenim radom na području bolesti jetre, kliničkim istraživanjem kopnice (AIDS-a) i brigom za oboljele. Među najznačajnijima su mu rad na HGP-30 cjepivu protiv sindroma stečene imunodeficijencije, te rad na liječenju iste, osobito s AZT-om.

Od 1991. do 1994. opunomoćeni je i prvi diplomatski predstavnik Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji, potom veleposlanik u Indiji i Šri Lanki (1995-98), Egiptu i brojnim arapskim zemljama (1998-2000). Od 2001-2002. studijski boravi na Harvardskom sveučilištu baveći se etikom u međunarodnim odnosima i temom općega dobra, kada postaje i doživotni Fellow Harvardskoga sveučilišta. Od 2005 –2010. veleposlanik je u Japanu i Republici Koreji, a od 2011. u Brazilu, Kolumbiji i Venezueli.

Objavio je više od 50 knjiga poezije, eseja, prijevoda i florilegija. Predstavljen je u svim važnijim hrvatskim antologijama. Dobitnik je brojnih nagrada za umjetnost, pjesništvo i mir u domovini i inozemstvu. Preveden je na mnoge svjetske jezike. Utemeljitelj je svehrvatske jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva na kojoj u Selcima na otoku Braču od 1991. kroz jezične dionice (ča-kaj-što) primjenjuje, u praksi, ideju koineizacije hrvatskoga jezika. Autor je i, već 30 godina,  promicatelj koncepta  zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što. Osnovao je Vladimir Devidé Haiku Award u Osaki 2010. za najbolji haiku na engleskom, čiji je i izbornik. Riječ je o jedinoj međunarodnoj književnoj nagradi koja nosi ime hrvatskog književnika.

Peter Šulej (Banska Bystrica, 1967.) suvremeni je slovački književnik, utemeljitelj i urednik izdavačke kuće Drewo a srd, glavni urednik časopisa o suvremenoj kulturi i umjetnosti Vlna te izvršni direktor međunarodnog festivala poezije Ars poetica. Piše poeziju i prozu. Pjesme su mu okupljene u dvjema trilogijama. Prvu trilogiju čine zbirke Porno (1994), Kult (1996), Pop (1998), a Plavu trilogiju zbirke Povratak velikog romantičara (2001), Archetypalne leto (2003) i Koniec modreho obdobia (2008). osim poezije izdao je i dvije knjige sci-fi pripovijedaka: Misia (1995.) i Elektronik Cafe (2001), a 2009. godine objavio je prvi roman Historia. Živi u Bratislavi.

 

 

 

Zbigniew Machej rođen je 1958. u Cieszynu, Poljska. Diplomirao je poljsku filologiju (1982.) i komparativnu religiju (1987.) na Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu.  Radio je kao profesor, novinar, direktor kulturnog centra i diplomat.

Surađivao je s mnogim poljskim časopisima i kulturnim institucijama.

Objavio je 15 zbirki pjesama, od kojih su neke prevedene na engleski, njemački, češki, slovački, bugarski, ruski i slovenski. Jednu njegovu pjesmu u svojoj je antologiji svjetske poezije Book of the Luminous Things objavio Czesław Miłosz.

Sa češkog je preveo pjesme mnogih autora, kao što su Ivan Blatný, Jan Skácel,  Miroslav Holub, Vaclav Havel, Jáchym Topol, Ivan Wernisch i Zbyňek Havlíček, roman Sedmikosteli Miloša Urbana kao i eseje Milana Kundere, Petra Pitharta i Tomáša Halíka.

5

Primož Repar studirao je filozofiju i povijest na Sveučilištu u Ljubljani, gdje je 2009. i doktorirao na temu Kierkegaarda. Pjesnik je, filozof, prevoditelj, urednik i izdavač. Autor je 14 knjiga. Prevodi Kierkegaardova djela i do sad ih je na slovenskkom objavljeno 6. Suosnivač je izdavačke kuće KUD Apokalipsa, kojoj je od samih početaka i na čelu. Koordinator je Međunarodnog filozofskog simpozija Miklavž Ocepek i projekta Revija v reviji. Direktor je Srednjoeuropskog istraživačkog instituta Soeren Kierkegaard Ljubljana. Za organizaciju 4. Međunarodnog filozofskog simpozija Miklavža Ocepeka u čast 200 obljetnice rođenja S. Kierkegaarda 2013. godine primio je medalju od St. Olaf Collegea (Minnesota, SAD).

 

 

6

Božica Brkan, književnica, novinarka, urednica i nakladnica, rođena je 1955. u Okešincu u Moslavini. Živi u Zagrebu. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i kajkavskim – moslavačkom kekavicom. Proza i poezija nagrađivane su joj i objavljivane u časopisima, zbornicima i antologijama te prevođene na engleski, njemački, bugarski, esperanto i čakavski. Uz druge, objavila je samostalne knjige: zbirku kajkavskih pjesama Vetrenica ili obiteljska arheologija (1990.), izbor novinskih feljtona Enciklopedija špeceraja (1990.), roman Lift ili politička melodrama (1993.), zavičajnu čitanku Oblizeki – Moslavina za stolom (2006.), knjige pjesama Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme (2011.) i To Toni – Molitva za tihu sućut (2011.), zbirku kajkavskih pjesama pevcov korak/  kajkavski osebušek za eu (2012.) (nagrađena kao najbolja knjiga objavljena na kajkavskome 2012.), roman Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.), Kajkavsku čitanku Božice Brkan (2012.) (pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskoga jezika u svim srednjim školama), zbirku pjesama Obrubljivanje veronika rupca ili muka 2013. (2014.) i roman Ledína (2014.).

 

7

Roland Orcsik je rođen 1975. u višejezičnom vojvođanskom gradu, Starom Bečeju. Od 1992. živi u Szegedu (Mađarska). Piše poeziju, eseje, kritike, studije i prevodi južnoslovenske književnosti na mađarski jezik. Glavni je organizator Šinobus festivala šverca kulture (2008-2013). Urednik je mađarskih književnih časopisa: “Fosszilia” (Szeged, 2000-2008), “Symposion” (Szeged-Subotica, 2010-2011), “Tiszataj” (Szeged, 2011-). Uredio više knjiga (poezija, proza, prijevodi) kao član organizacije mladih mađarskih pisaca u Budimpešti (JAK). 2013. Obranio je doktorsku disertaciju na Sveučilištu u Szegedu na Odsjeku za komparativnu književnost, koju je objavio 2015. godine (DetoNacija. Ištvan Domonkoš i exjugoslovenski književni i umjetnički kontakti) Od 2007. radi na istom sveučilištu kao asistent, predaje južnoslavenske književnosti. Dosad je objavio četiri pjesničke zbirke: Rozsdamaro (Zaštita od korozije, 2002), Holdnak, Arccal (Mesecu, Licem; 2007) Mahler letoltve (Skinuti Maler, 2011), Harmadolas (Pravilo trećina, 2015). Knjiga u prijevodu: Skinuti Maler (prijevod na srpski jezik, Treći Trg, Beograd, 2012). Ove godine na jesen mu izlazi prvi roman pod naslovom Fantomkommando, i prijevod njegove pjesničke zbirke Harmadolas (Pravilo trećina) na hrvatski jezik kod izdavača Fraktura.

 

Božidar Prosenjak rođen je u Koprivnici 1948. godine. Školovao se u Kuzmincu, Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Objavio je šezdesetak knjiga za male i odrasle čitatelje i jedno je od najznačajnijih književnih imena svojega naraštaja. Uvršten je u enciklopedije, antologije i zbornike u zemlji i inozemstvu. Lektirni je pisac (Sijač sreće”, “Divlji konj”) od 1989. i više od 20 godina zastupljen je u školskim udžbenicima. Za svoj književni rad višekratno je nagrađivan (Nagrade „Ivana Brlić-Mažuranić“ i „Grigor Vitez“, Najviša nagrada grada Juan Griega u Južnoj Americi, Nagrada grada Velike Gorice za životno djelo i druge). Prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice, godine 2013. i 2014. šesti je po čitanosti među hrvatskim piscima. Prevođen je na strane jezike. Uvršten je u Svjetsku digitalnu knjižnicu u SAD-u na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku. Godine 2013. iz tiska su mu izašla izabrana djela u osam svezaka.

 

 

 


GOSTI 21. GALOVIĆEVE JESENI 2014. GODINE

Jelacic_2 Dubravko Jelačić Bužimski (Zagreb, 5. ožujka 1948.), pripovjedač, esejist, feljtonist, dramatičar, romanopisac, scenarist. Osnovnu školu polazio je u Zagrebu, Senju te ponovno u Zagrebu. U Zagrebu je završio i gimnaziju te diplomirao na Pravnom fakultetu. Radio je kao pripravnik i propagandist; bio je pomoćnikom ministra kulture Republike Hrvatske (1995.-1996.). Kazališne izvedbe Jelačićevih drama u Hrvatskoj i na gostovanjima u inozemstvu doživljavaju velik uspjeh kod publike i kritike. Njegova tri romana za djecu i mlade (Sportski život letećeg Martina, Balkanska mafija, Martin protiv CIA i KGB) već su četvrt stoljeća dio školske lektire  Djela su mu prevedena na njemački, poljski i engleski.  Od 2000. Do 2004.  bio je glavni urednik u Dramskog programa HTV-a. Jedan je od utemeljitelja Glumačke družine Histrioni, u kojoj je radio kao dramaturg. Živi u Zagrebu

 

 

Novak_2Kristian Novak rođen je 1979. godine u Baden-Badenu. Osnovnu školu pohađao je u Sv. Martinu na Muri, a gimnaziju u Čakovcu. Diplomirao germanistiku i kroatistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorirao 2011. godine na Poslijediplomskom doktorskom studiju lingvistike u Zagrebu.  Od 1996. do 2009. bio je seniorski reprezentativac RH u karateu te osvojio šest medalja na svjetskim i europskim prvenstvima.Radi kao docent na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci, a kao znanstveni suradnik predaje i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Bavi se istraživanjima na području povijesne sociolingvistike, višejezičnosti i identiteta. Do sada je sudjelovao na dvadesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih konferencija i objavio isto toliko znanstvenih i stručnih radova.Tehnički je urednik znanstvenoga časopisa Suvremena lingvistika. Oženjen je i živi u Zagrebu. Objavio je tri knjige: Obješeni (roman), 2005., Čakovec: Insula. Višejezičnost i kolektivni identiteti iliraca (znanstvena monografija), 2012., Zagreb: Srednja Europa. Črna mati zemla (roman), 2013., Zagreb-Mostar: Algoritam. 2014. objavio je esej Schwarzer Fleck, Mappa Mundi u tematskom broju časopisa Beton, povodom stote godišnjice početka Prvoga svjetskog rata.

 

Gaetano_Longo_2Gaetano Longo rođen je u Trstu 6. siječnja 1964. godine. Nakon mature u klasičnoj gimnaziji, pohađao je tečajeve ekonomije, gospodarstva, političkih znanosti, povijesti i južnoameričke povijesti na vojnoj akademiji u Modeni, te na sveučilištima u Trstu, Salamanci, Bologni i Buenos Airesu. Radio je kao ratni izvjestitelj s područja bivše Jugoslavije, te iz Južne Amerike, a 1992. godine koproducirao je dokumentarac za kubansku televiziju “Yugoslavia Adiós”. Bio je i izvršni direktor radijske stanice Radio Trieste. Urednik je poetskih izdanja “Castalia” kod izdavača F.P.E iz Trsta, biblioteke suvremene međunarodne književnosti “Zeta Internazionale” i biblioteke kritike i esejistike “Carte Iberoamericane” kod izdavača Campanotto iz Udina. Sudjelovao je na brojnim književnim skupovima, održavao isto tako brojna predavanja, književna predstavljanja i promocije, bio član žirija mnogih književnih festivala, a djela su mu prevedena na dvadesetak jezika. Počasni je konzul Kolumbije u regiji Friuli Venezia-Giulia. Među brojnim nagradama ističemo “Sandro Penna” za poeziju (Perugia), 1997. Nagrađen je u Makedoniji na poetskim večerima u Strugi, a nagrade je dobivao i u Rumunjskoj, te Moldaviji. Uredio je nekoliko desetaka knjiga.

 

141003-taneskiZvonko Taneski (Skopje, 1980) – pjesnik, književni znanstvenik, kritičar, prevoditelj i urednik. Na filološkom fakultetu Blaže Koneski u Skopju završio je studij opće i komparativne književnosti, a 2007. doktorirao je na Odsjeku slovačke književnosti i književne teorijena Sveučilištu Comenius u Bratislavi. Doktorirao je i na Odsjeku prevoditeljstva i interpretacije na sveučilištu u Nitri. Radio je Slovačkoj akademiji znanosti u Bratislavi, a danas radi kao sveučilišni professor. Član je Nezavisnog spisateljskog kluba u Slovačkoj i Makedoniji i počasni član slovačkog PEN-a. Objavio je zbirke poezije Otvorena vrata (1995.), Zbor gnjilog lišća (2000.), Greben (2003.), Čokolada u portfelju (2010.) i Nježnosti bez garancije (2012., nagrada ‘Bijela svitanja’), autor je triju znanstvenih monografija i velikog broja lingvističkih, književnih i kulturoloških članka. Prevodi sa slovačkog na makedonski i obrnuto. Djela su mu prevedena na engleski, talijanski, ruski, slovenski, srpski, hrvatski, albanski, bugarski, ukrajinski, esperanto i slovački. Dobitnik je više književnih i znanstvenih nagrada u Makedoniji i inozemstvu.

 

 

141003-sovagovicTomislav Šovagović dijete je Šibenika, rođen 16. prosinca 1976. godine, u obitelji Dalmatinke i Slavonca. Nakon djetinjstva u Crnici, u sjeni manganskog dima, s devet godina odselio je u Zagreb, gdje je završio novinarstvo i teologiju. Nakon godina rada na radijskim i televizijskim postajama, prije šest godina skrasio se u „Glasu Koncila“. Autor je nagrađene zbirke kratkih priča „Rudnik čvaraka“ posvećene slavonskom dijelu obitelji.  Piše pjesme i priče. Ljubitelj je nećaka Josipa i Katarine, a od nekretnina najviše voli ploče.

 

 

 

 

141003-meskovicAlen Mešković je rođen 1977. u Derventi, BiH. Od 1992. do 1994. živio je u Hrvatskoj kao izbjeglica. U Danskoj objavljuje zbirku pjesama Prvi povratak (2009.) i roman Ukulele jam (2011.) za koji je između ostalog dobio trogodišnju stipendiju Državnog Fonda za Umjetnost. Ukulele jam je preveden na njemački jezik, a u pripremi su prijevodi na engleski, mađarski i slovački. Živi u Kopenhagenu. Piše i prevodi

 

© 2014 Galovićeva jesen. Sva prava pridržana